Financijska analiza poslovanja poduzetnika Regije Istok

Od nešto više od 131 tisuće obveznika poreza na dobit, koji su ujedno obvezni predati godišnja financijska izvješća u javni RGFI pri FINA, 13.7 tisuća ili 10.4% ima sjedište u regiji Istok koja obuhvaća šest županija, Vukovarsko – srijemsku, Osječko – baranjsku, Brodsko – posavsku, Požeško – slavonsku, Virovitičko – podravsku i Koprivničko križevačku.

Upošljavaju 120 tisuća radnika ili 12.2% od ukupnog broja radnika RH zaposlenih u „realnom sektoru“. Nešto veći udio broja radnika u odnosu na udio broja poduzeća indicira da je na istoku naklonost prema samostalnom poduzetništvu manja. S obzirom na mogućnosti vezanu na bavljenje poljoprivredom za vlastite potrebe, razvijeniji osjećaj za društvenost i zadovoljenje socioloških potreba (nešto slično je izraženo i na sjeveru Lijepe naše), ljudi u regiji Istok skloniji su nesamostalnom radu u redovnom radnom vremenu. To je i djelomično razlog zbog čega su prosječne neto plaće regije niže za 18% u odnosu na prosjek realnog sektora RH (5.600 – 4.600).

U regiji Istok nešto je veći udio velikih i srednje velikih, u ukupnom broju velikih i srednje velikih RH imaju udio od 12.7%. U skladu s time, prosječena broj zaposlenih u regiji Istok (8.8) najveći je u RH, i značajno veći (17%) od prosjeka za RH (7.5). Također, u regiji Istok, značajno je veći broj poduzeća u državnom i većinskom državnom vlasništvu. Od ukupno 1.180 „državnih“ poduzeća RH, čak 224 ili 19% ih je iz regije Istok. Iz tog segmenta dolazi i generator najvećeg negativnog utjecaja na pokazatelje rentabilnosti za regiju. Đuro Đaković grupa d.d. i Đuro Đaković specijalna vozila d.d. svojih 494 milijuna kuna prihoda opteretili sa 159 milijuna neto gubitka.

Osječko – baranjska županija, kvantitativno promatrajući, dominantna je županija u regiji, s 40-tak posto udjela u broju subjekata, i relativno sličnim udjelima u broju zaposlenih (37%), ukupnoj imovini (42%), prihodima (36%) i neto rezultatu (46%). Specifičnu urednost (kvalitetu) pokazuje Koprivničko – križevačka županija, čija neto dobit predstavlja 20% neto dobiti cijele regije. Podravka grupa i KTC nositelji su tog dobrog rezultata, a isto tako i ostalih 8 od ukupno 10 „velikih“ županije (s prihodima većim od 100 milijuna kuna), osim jednog izuzetka s minimalnim neto gubitkom, posluju s neto dobitkom.

Izvori: Boniteti.hr, Poslovna.hr, FINA

S obzirom na geografsku poziciju županija regije Istok, ne iznenađuje da su biljna i stočarska proizvodnja (NKD 01.) i prehrambena industrija (NKD 10.) dominantne. Biljna i stočarska proizvodnja regije ima udio veći od 50% u djelatnosti na razini cijele RH, a udio prehrambene industrije Istoka je oko 20%.

Kad se iz promatranja ostalih gospodarskih segmenata regije izuzme djelatnost trgovine (uobičajeno u vrhu, pogotovo po kvantitativnim pokazateljima) i upravljačke djelatnosti (u kojima su registrirani poslovni subjekti koji su većinom članice grupa, djeluju s malim brojem zaposlenih, s značajnim prihodima iz poslovanja unutar grupe  i izuzetno visokim profitnim maržama), lijepo je za uočiti da u regiji Istok ima nekoliko industrijskih djelatnosti za istaknuti sa sasvim pristojnim rezultatima.

• Top 10 poslovnih subjekata prema neto rezultatu za 2018., nekonsolidirana izvješća

U regiji Istok značajno je povoljniji omjer dobitaša i gubitaša (72% – 28%) u odnosu na omjer za cijelu RH (67% – 33%). Suprotno tome, sve marže profita regije su manje u odnosu na RH, u rasponu 0.7 do 1.5 postotnih poena. Jednostavno, kapitalci INA, HEP grupa, HT, Autoceste, registrirani sa sjedištem u Zagrebu, s više od 40 milijardi kuna prihoda i 4.5 milijarde kuna neto dobiti pri usporedbi uvijek donesu (ili odnesu, ovisno s koje strane se promatra) prevagu.

Vrijednost pokazatelja likvidnosti, značajno niža od nekih opće preporučenih vrijednosti, kako za regiju, tako i za RH, indicira na značajne potencijalne rizike vezane na uredno i brzo podmirenje obveza, a isto tako, i na malu mogućnost ulaganja u razvoj (istraživanja, dugotrajna imovina, edukacija …) iz vlastitih sredstava.

Viškova likvidnosti gotovo da i nema, financiranje iz vanjskih izvora je na visokoj razini, financijska stabilnost značajno iznad preporučene vrijednosti 1.0 (da se dugotrajna imovina financira iz kapitala i dugoročnih obveza). I kad se još uzme u obzir uvijek otvoreno pitanje da li su u kratkotrajnoj imovini zalihe i potraživanja od kupaca utržive i naplative, i u kojim rokovima, onda se može reći da financijska snaga, ili bolje rečeno „otpornost“, regije Istok (a i cijele RH) na potencijalne krize i zastajanja u okruženju u budućem srednjoročnom razdoblju, ne jamči miran san.