Teoretski, produktivnost ili proizvodnost, je omjer između proizvodnoga učinka i resursa faktora (rada, kapitala, prirodnih izvora, dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine) korištenoga u proizvodnji.
Koliko i do koje mjere produktivnost rada radnika utječe na razinu produktivnosti pojedinog gospodarstva? Što sve drugo i koliko utječe na produktivnost gospodarstva?
Produktivnost po radniku primarno ovise o strukturi pojedinog gospodarstva, koje su komparativne prednosti i kako se koriste kroz dominantne (strateške) industrije. Ustvari, radi se o ostvarenoj razini ukupne izvrsnosti, umreženom učinku poslovne (efektivnosti – „raditi prave stvari“ i operativne izvrsnosti (efikasnosti – „raditi na pravi način“). Bez obzira na potencijalno visoku vrijednost ljudskog kapitala (obrazovani, odgovorni i motivirani radnici), radnici neće imati visoku razinu produktivnosti ako ne rade u industrijama u kojima se stvaraju proizvodi ili usluge više dodane vrijednosti. Iz toga proizlazi da produktivnost po radniku izračunata dijeljenjem BDP-a korigiranog za razliku u cijenama s brojem radnika u ekonomiji ne održava na pravi način produktivnost rada radnika.
Produktivnost pojedine ekonomije ovisi o: dostupnoj i primijenjenoj tehnologiji; koliko su ekonomski razumni izvori financiranja; poreznim politikama; o školstvu i zdravstvu i snazi znanstvene zajednice (instituti !!!), i njihovoj povezanosti s gospodarstvom; razini etičnosti društva i korupcije; efikasnosti javne uprave; demografskim i imigracijskim politikama; razini liderstva (na svim razinama); te osjetljivosti na utjecaje okolnosti iz eksternog okruženja. O svemu onome što predstavlja predmet PESTLE analiza. Dobri su radnici bolji od loših, ali ne mogu sami po sebi nadomjestiti sve ostale nedostatke u društvu i gospodarstvu čiji je utjecaj na razinu produktivnosti ključan, značajno veći od njihovog.
Hrvatska je trenutno nisko na rang listi produktivnosti zemalja EU. Prema podacima za 2022. bila je na 79.1 posto produktivnosti po radniku prosjeka EU. Prema aktualnim analizama, (pametnim) korištenjem sredstava EU u sljedećih 5 godina može se očekivati poboljšanje, no nakon toga, bez velikih promjena kojima bi se utjecalo na pad demografske kontrakcije i rast ulaganja, doći će do zastajanja, stagnacije i potencijalno veće krize. Kod rasta ulaganja naglasak bi trebao biti na ulaganja u razvoj kompetencija i novih poslovnih modela, digitalizaciju (automatizaciju i robotizaciju), informacijske sustave („big data“) i istraživanja, te ulaganja u jačanje izvoza (gospodarska diplomacija, umrežavanje, prikupljanje informacija, financiranje). Ulaganja (troškovi) u R&D u Hrvatskoj iznosila su u 2022. 72 eura po stanovniku, više od 10 puta manje nego u Njemačkoj (910 eura). Ujedno, izuzetno kompleksan zadatak odnosi se promjenu negativnih demografskih trendova. Hrvatska već dulje vrijeme gubi najsposobnije i najobrazovanije mlade ljude, potencijalne nositelje razvoja, u čije se obrazovanje značajno ulagalo, koji svojim odlaskom nisu osigurali očekivani povrat na uloženo.
Kada promatramo produktivnost poduzetničkih organizacija, ključne su pretpostavke za dobru produktivnost:
- Sposobnost segmentacije i diferencijacije
- Informacijski sustav
- Menadžment s osobinama lidera
- Dobro koncipiran i cjelovit PDCA (plan – do – check – act) ciklički koncept
- Kontinuirana ulaganja u razvoj kompetencija ili njihovu dobavu
- Razvijena sposobnost timskog rada, interna komunikacija i kreiranja zajedničkog mišljenja
- Dobro dizajnirani sustavi upravljanja radnim učincima, plaća i nagrađivanja prema rezultatima rada
- Ekonomski opravdana (dobro procijenjena) ulaganja i razumno zaduživanje i korištenje EU fondova
- Neke važne specifične pretpostavke za proizvodne organizacije: kvalitetna tehnička i operativna priprema proizvodnje koja u svom radu intenzivno komunicira s prodajnom funkcijom i kupcima u fazi ponude i ugovaranja; „radni nalog je zakon“; upravljanje modelima alokacijskih ključeva.
Sposobnosti segmentacije i diferencijacije omogućuju da se povezivanjem potreba i potencijala dobro odabranih tržišta i kupaca s dobro kreiranim portfeljem proizvoda i usluga osigura optimalna razina izlaznih cijena i količina proizvedenih i prodanih roba i usluga, kao i minimiziraju razni rizici (nenaplativosti, nižeg obrtaja zaliha, nepotrebnih troškova, …). Kontinuirana potpora tim sposobnostima s velikim utjecajem na produktivnost leži u aktivnostima vezanima za prikupljanje, bilježenje i analiziranje informacija iz eksternog i internog okruženja.
Za produktivnost organizacija od velike je važnosti do koje je mjere top i srednji menadžment razvio svoje kompetencije iz područja strateškog menadžmenta, kao i osobine lidera. Koliko su u stanju razvijati „pogled u budućnost“ i na temelju toga kreirati budućnost organizacije, umjesto da se dominantno fokusiraju na kratkoročne probitke. Koliko su u stanju davati slobodu, dijeliti informacije i podučavati, poticati i delegirati, umjesto kontrolirati i igrati na rutinu. Iz promjene njihovih ponašanja, dolazi do velikih promjena u ponašanjima na operativnim (izvršiteljskim) pozicijama, gdje se od zadovoljavanja šefova fokus mijenja na služenje kupcima u skladu s njihovim statusom, potrebama i potencijalima.
Promjene u tim ponašanjima i odnosima pozitivno utječu na kvalitetu (Deming-ovog) PDCA ciklusa, kojeg se danas najčešće naziva „kontroling“. Od raznih kombinacija od odličnog do loših planova i od odlične do loše provedbe, naravno da je s dobrim utjecajem na produktivnost „dobro izvršenje dobrog plana“. U suprotnom smjeru, najlošija nije „loše izvršenje lošeg plana“, nego „dobro izvršenje lošeg plana“ koja ima pogubne utjecaje na produktivnost, i potencijalni gubitak poslovne sposobnosti.
Edukacije i pristupi raznim sadržajima i bazama znanja iz perspektive klasičnog računovodstva predstavljaju troškove, no iz perspektive produktivnosti radi se o važnim ulaganjima u razvoj produktivnosti. Teorija učećih organizacija (V disciplina, Peter Senge) naglašava da kompetentnost i konkurentnost organizacije (što podrazumijeva i produktivnost) raste koliko raste kompetentnost njihovih radnika, i sposobnost da je primjene u praksi. Na to se nadovezuju i sposobnost timskog rada, kvalitete interne komunikacije i sposobnosti kreiranja zajedničkog mišljenja. U sportu, košarci, igrač koji je postigao najviše koševa nije uvijek član pobjedničke momčadi. Često je to što je postigao najviše koševa posljedica sebičnosti, prevelikog broj šutova s malim postotkom uspješnosti, a ujedno može imati negativan utjecaj na motiviranost i „radne učinke“ drugih igrača. Timski rezultat je naravno daleko važniji od rezultata pojedinca, a u njegovom ostvarenju sudjeluju različiti profili igrača i drugih učesnika s različitim „radnim mjestima“ u ekipi. Da bi tim bio produktivan važno je da međusobno intenzivno i otvoreno komuniciraju, izmjenjuju znanja, iskustva, prijedloge i sve druge važne informacije, i da iz svega toga mogu kreirati zajedničko mišljenje (kako raditi prave stvari na pravi način – kako biti optimalno produktivan).
U komentaru knjige „Korporacijska longituda“ (Leif Edvinsson) , Nordstrom i Ridderstrake, autori poslovnog bestsellera Funky business, konstatirali su da je ljudski mozak (intelekt) najsnažnije oružje na planetu Zemlji koji u sinergiji sa srcem (emocije) i rukama (radna etika i energija, motorika) maksimizira svoju moć. A time i produktivnost organizacija. Da bi taj 3H (head – hart – hand) dao svoj maksimum i polugu produktivnosti, ovisi o kvaliteti sustava za upravljanje ljudskim kapitalom. Ukoliko je taj sustav uvažio načela općeg dobra, pravde i solidarnosti (nepristranost, konkretnost, konstruktivnost, otvorenost, iskrenost, realnost, poticajnost, sveobuhvatnost i etičnost), ukoliko mjeri i motivira ljude temeljem njihovog ponašanja (etičnost, odgovornost, suradnja, …), realizacije (prvenstveno timskih) postavljenih poslovnih ciljeva, te kompetencija i ostvarenja osobnih razvojnih ciljeva, to je dobar preduvjet za dobru produktivnost i njen rast. Nepotizam, raspored ljudi na krive pozicije (često se u svrhu unaprjeđenja odlični specijalisti nepotrebno prebacuju na menadžerske pozicije), izostanak primjerenog mjerenja svih efekata rada i manjak mogućnosti raznovrsnog materijalnog nagrađivanja i unaprjeđenja prema postignućima, imati će negativne efekte na produktivnost i njezine trendove.
U ovom srednjoročnom razdoblju, kada se govori o rastu i razvoju produktivnosti naše ekonomije, na svim se razinama velike nade polaže u korištenje sredstava iz EU fondova. Radi se zaista o velikoj prilici koja kada se veže na termin „pametnog korištenje“, pomaže onima koji bi ionako ulagali i trošili u određene projekte za koje vjeruju da će im donijeti adekvatne povrate na uloženo i druge prihvatljive ekonomske efekte, da ih lakše provedu, s manje stresa (troškova) i rizika od neuspjeha. Ukoliko se odstupi od toga, pa se EU fondovi tretiraju kao kupci kojima treba (uz pomoć onih koji lijepo pišu projektnu dokumentaciju ne razmišljajući o stvarnim efektima i rizicima projekta) prodati određenu ideju i projekt da bi se došlo do novca, velike su šanse da trošak amortizacije dugotrajne imovine iznad iznosa subvencije neće imati pokrića u komercijalnim i ekonomskim efektima u budućim razdobljima, da će se pokazati da je rad na tom projektu bio gubitak vremena koje je moglo biti iskorišteno za nešto što odgovara potrebama i potencijalima tržišta, i donosi novu kvalitetu i kompetenciju organizaciji, a time utječe i na rast produktivnosti.
Kada se promotri sve prethodno navedeno, produktivnost podrazumijeva optimalnu iskoristivost raznih resursa (intelekt, vrijeme, materijalna i nematerijalna imovina), uz uvjet da se radi o kontinuitetu i konzistentnosti, da se preferira agilnost u odnosu na reaktivnost i puko izvršenje. Za visoki menadžment produktivnost bi se mogla interpretirati na način kako je to opisao jedan menadžera velikog američkog konglomerata Sengeovoj V disciplini: „Ove sam godine bio izuzetno produktivan. Donio sam 10 važnih oduka, od koji se 8 pokazalo dobrima.“ Produktivnost za ljude iz prodaje mogla bi se interpretirati „biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, što više puta“. Produktivnost nabave mogla bi se interpretirati „smanjiti troškove nabave resursa bez utjecaja na kvalitetu“. I tako bi se, uvažavajući specifičnosti, mogli interpretirati razni oblici produktivnosti pojedinih organizacijskih cjelina i radnih mjesta.
Bez obzira o kojoj organizacijskoj razini govorimo (gospodarstvo, djelatnost, poduzeće, organizacijska jedinica, radno mjesto), važno je znati što doprinosi i pozitivno utječe na produktivnost, a što negativno (ANALITIKA). Ako se to zna, jedna prepreka manje da se kreira dobar sustav za unaprjeđenja, rast i razvoj (STRATEGIJA). I nakon toga, fokus na ključno po načelu „manje je više“ (OPERATIVNI PLAN, TAKTIKA) i akcija, uz nadzor i upravljanje promjenama. U svakom slučaju, prošlost i rutina nisu izvor i način kojima će se poboljšati produktivnost.