IZVRSNOST – „PODUZETNIČKI DARWINIZAM“, KONCEPT  ZA GRAĐENJE POVJERENJA, ODRŽIV RAST I RAZVOJ, USPJEH NA DUGE STAZE

U uvjetima društvene, ekonomske i geopolitičke nepredvidivosti i nesigurnosti, i posljedično tome, sve kompleksnijih uvjeta poslovanja,  znatno drugačijih od onih iz industrijskog doba, poduzetnici su na postavljene izazove obvezni odgovoriti uvođenjem i njegovanjem koncepata učećih organizacija. Kako bi  mogli sustavno upravljati promjenama, unaprjeđenjima i usavršavanjima. Složeni i vrlo ozbiljni problemi više se nikako ne mogu rješavati uz „business as usual“.

Zahtjeva se IZVRSNOST, koncept koji u duhu Arhimedove „dajte mi dovoljno dugu polugu i jednom ću rukom pokrenuti svijet“ inzistira na potrebi da se uči brže od konkurenata, bolje razumiju i uvažavaju okolnosti iz eksternog i internog okruženja. Da se efikasno (operativna izvrsnost) koriste ljudi i resursi u organizaciji na realizaciji inovacija i kvalitetno dizajnirana  cjelovita rješenja (efektivnost, poslovna izvrsnost) namijenjenih ciljanom tržištu. Organizacije koje uspijevaju u doba kaosa kao reda su fleksibilne, inovativne, prilagodljive i prihvatljive. Nisu lijepe niti pretjerano uredne, nisu opterećene nepromjenjivošću planova i strategija koje donose ljudi sa hijerarhijskog vrha.

Pri definiranju svrhe postojanja i poslovanja (misija i vizija), temeljnih vrijednosti te strategije, pouzdane (izvrsne) poduzetničke organizacije predvođene formalnim i neformalnim liderima jasno i nedvojbeno iskazuju svoj optimizam u namjeri da dugoročno opstanu na tržištu, koristeći svoje prednosti i prigode te neutralizirajući slabosti i prijetnje. Neukrotivi poduzetnički duh (čitaj: intuicija i hrabrost) uz neophodne menadžerske kompetencije su „dobitna kombinacija“ za iniciranje, planiranje i realizaciju poduzetničkog poduhvata što će uz upornost i principijelnost dovesti do početnog ili tekućeg uspjeha. Jedna bitka (poslovna godina, projekt, ideja) može biti dobivena, no to je daleko od pobjede u ratu. Razne okolnosti, često objektivne i nepredviđene, nepovezanost uzroka i posljedica u istim vremenskim razdobljima, utječu da se ponekad kratkotrajni uspjeh ne pretvori u dugotrajan i krene u negativnom smjeru. Tek u takvim situacijama dolazi do izražaja stvarna razina povjerenja, (ne)sklad i snaga veza između poduzetničke organizacije i svih dionika, interesnih skupina koje ih na razne načine prate i povezane su s njima. Pitanje koje trebaju svakodnevno postavljati sami sebi svi oni koji na razne načine participiraju u poduzetništvu, u svrhu provjere RAVNOTEŽE zadovoljstva svih dionika (stakeholder-a, interesnih skupina):

„Jesu li podjednako zadovoljeni naši vlasnici, djelatnici, upravljači, kupci, dobavljači, financijeri, proračun, lokalna zajednica, sindikati …? Vjeruju li nam, u kojoj mjeri, što očekuju od nas, a što mi možemo očekivati od njih?“.

Stakeholder koncept, koncept izvrsnosti, kao temelj pouzdanosti (povjerenja), preferira održivi razvoj i društveno odgovorno poslovanje kroz opća načela slobode, zajedništvo, jednakost i solidarnost. Inzistira na sigurnosti i stabilnosti u uvjetima neprekidnih promjena tako da poduzetnička organizacija skladno udovoljava interesima dionika. Osim dobiti namijenjene vlasnicima i menadžerskih plaća i nagrada koje su uglavnom vezane na kratkoročne financijske ciljeve (prihod, dobit i novac), izuzetno važno je znati da li je poduzeće adekvatno djelovalo i u korist ostalih zainteresiranih: plaće djelatnicima dovoljne za socijalne potrebe njihovih obitelji, porezi i druga davanja potrebna za funkcioniranje društva u cjelini, zadovoljenje potreba kupaca i podmirenje obveza prema dobavljačima i financijerima. Njegovanjem takvog sklada, poduzetništvo se umjesto „pravljenja novca“ titulira kao „dijeljenje kruha“. Prihod predstavlja potvrdu aktualne tržišne pozicije, profit sposobnost organizacije da optimizira procese i resurse, a novac „kisik“ potreban za tekuće poslovanje i ulaganja. Niti jedna od te tri  važne ekonomske kategorije ne predstavlja svrhu poduzetništva i pokretače uspjeha.

Shodno tome, financijski pokazatelji uspješnosti poslovanja pojedinog poduzeća postali su informacije ograničene vrijednosti da bi se shvatilo zašto poduzeće posluje na način kako posluje, kako stvara vrijednosti te da li i  kako stvara preduvjete za stvaranje novih vrijednosti za sebe i sebi povezane.

U ekonomiji prve dekade 21. stoljeća, najmoćnije organizacijsko oružje u bitci za uspjeh i opstanak je INTELEKTUALNI KAPITAL:

  • Tradicija, znanje, motiviranost i iskustvo ljudi
  • Zadovoljstvo i lojalnost kupaca, dobavljača i drugih poslovnih partnera
  • Inovativnost u stvaranju novih proizvoda i usluga, rješenja potreba tržišta
  • Brand
  • Efikasnost u organizaciji i upravljanju procesima, promjenama i unaprjeđenjima
  • Nešto sasvim drugo, novo i nepoznato a izvrsno.

Ukoliko su dovoljno razvijene, ove snage vrijednije su u odnosu na vanjske prijetnje i predstavljaju organizacijske vrijednosti koja ih čine otpornima na razne oblike kriza najčešće svjesno insceniranih u korist jednih a na štetu drugih interesnih skupina.

Poduzetničke organizacije i njihovi lideri koji uvažavaju i razumiju snagu riječi „povjerenje i pouzdanost“ na tržištu, fokusiraju se na:

  • njegovanje i razvoj organizacijske kulture,
  • kreiranje procesa,
  • pomoć ljudima, njihovo motiviranje i poticanje da brinu i daju više,
  • izbjegavanje hijerarhijske zamke u kojoj je ljudima najbitnije da zadovolje svoje pretpostavljene a ne potrebe kupaca i ne iskoriste stvarne potencijale tržišta.

Kada se sve uzme u obzir, znat ćete da određena organizacija ima izgledne šanse za dugovječnost, kroz zasluženo stečeno povjerenje i podršku svih dionika, kada vidite da njeni ljudi, koji su prije dvije-tri godine bili nesigurni i imali uzak pogled na svijet i svoje mogućnosti, sada bez problema sa odgovornošću, razmatraju složene zamisli i procjenjuju različita stajališta. I na način kako se oni razvijaju kao pojedinci i članovi tima, tako će i kod dionika rasti i razvijati se vjeru u organizaciju i potreba za suradnjom.

Stara kineska:

„Misliš li godinu dana unaprijed, posadi rižu, planiraš li deset godina, posadi drvo, planiraš li za stotinu godina – odgajaj ljude.“