Kako vrednovati ulaganja i donositi odluke o njihovoj realizaciji

Lider, 11. prosinac 2019.

Okolnosti iz globalnog okruženja, kao što su recesija ili stagnacija, ekologija, klimatske promjene, novi potrošački trendovi i promjene navika kupaca, nove tehnologije, hiperprodukcija („svega se proizvodi previše“), konkurencija i globalizacija, nepovoljna kretanja cijena roba i usluga, nameću potrebu da poduzeća svoju dugoročno održivu konkurentsku prednost i izvrsnost osiguravaju svojom fleksibilnošću. Da se stalno mijenjaju i prilagođavaju okolnostima iz okruženja, i da u tu svrhu, ekonomski razumno, donose pravilne odluke o trošenju resursa i ulaganjima u nova. Da fokus na kratkoročne probitke koji mogu nastati rezanjem troškova i odlaganjem ulaganja, a čime se jednokratno ostvaruje veća stopa rentabilnosti, dobro usklade s razumijevanjem potrebe održivosti poslovanja na duge staze i „pogledom u budućnost“. 

Da provjeravaju jesu li planiranjem, a kasnije i realizacijom tih planova osigurali da su zadovoljena četiri ključna ekonomska načela koja je moraju uvažiti i zadovoljiti: trajnost i kontinuitet, stabilnost, racionalnost i likvidnost. I da je to ujedno u skladu s jasnom slikom zbog čega ih uvažava tržište i klijenti. Da li prvenstveno zbog kvalitete proizvoda ili usluga, ili zbog pogodnosti komercijalno – financijskih uvjeta koje nude, ili zbog cijena, ili zbog odnosa koji proizlaze iz raznih oblika pred i post prodajnih aktivnosti (savjeti, servisi, održavanje, brzina reakcije, cjelovito rješenje određene potrebe, ….).

Podaci o realiziranim investicijama u dugotrajnu imovinu hrvatskih poduzetnika u zadnje dvije godine indiciraju visoku razinu investicijske pasivnosti u srednjoročnom razdoblju. Već se krajem 2017. tijekom raznih anketa o poslovnim očekivanjima za 2018. nagovještavalo da će u najvećoj  mjeri koristiti val rasta osobne potrošnje i rast ekonomija iz okruženja, povećavati prihode, bez značajnih ulaganja u istraživanja, razvoj novih proizvoda i usluga, digitalnu transformaciju i razvoj kompetencija. Pa dokle ide, ide. Iz tabele o strukturi i vrijednosti ulaganja u dugotrajnu imovinu 2017. – 2018. lako je uočiti visok rast ulaganja (više nego dvostruko) u prijevozna sredstava, razina ulaganja u opremu za zamjenu postojeće se zadržala, a ulaganja u R&D i SW smanjena su za 2.0%.

Bruto investicije u novu dugotrajnu imovinu u milijardama kuna u razdoblju 2008. – 2018.

Bruto investicija u dugotrajnu imovinu u milijunima kuna, usporedba 2017. – 2018.

Struktura bruto investicija u dugotrajnu imovinu u milijunima kuna u 2018.

Odluke o ulaganjima ne mogu se donositi bez prethodno kvalitetno provedenih analiza šireg i užeg eksternog i internog okruženja. Analize koje se standardno provode u raznim postupcima planiranja (strategija, operativni plan, taktika, …), koriste se i za CAPEX (odluke o kapitalnim ulaganjima. PESTLE, analiza zrelosti i atraktivnosti (5F) djelatnosti, analiza konkurentskih čimbenika, analiza konkurencije, segmentacija tržišta, analiza organizacijskog ustroja, analiza portfelja proizvoda ili usluga (BCG, GE, ADL matrice …), financijska analiza, analiza strateških namjera (vizija, misija, …), SWOT i VRIO, analiza rizika, uobičajeni su alati i tehnika koji predstavljaju prvi, važan neizostavni korak pri planiranju i donošenju odluka o ulaganjima. Investicijama.     

A one su, kako je već i napomenuto, važan preduvjet egzistencije, rasta i  razvoja poduzeća („ulažemo u sadašnjosti, da bi ostvarili učinke i uspjeh u budućnosti“). S obzirom na pomak u vremenu ulaganja i vremenu koristi od ulaganja, da koristi nastaju u budućnosti, a budućnost je povezana s rizikom i neizvjesnosti, rizik i neizvjesnost su manji u bližoj nego u daljoj budućnosti. Mogućnost sigurnijeg razvoja nekog ekonomskog subjekta je  veća ako su mu činitelji razvoja dostupni ranije.

Prema dosegu investicijske odluke se kategoriziraju na sljedeći način:

• Opće investicijske odluke – raspodjela društvenog proizvoda na dio za potrošnju i dio za štednju – namijenjen za investiranje
• Međusektorske investicijske odluke – ukupna masa kapitala se raspoređuje po sektorima
• Sektorske investicijske odluke – kapital namijenjen investicijama raspoređuje se na poduzeća u okviru sektora
• Projektne investicijske odluke – kapital namijenjen investicijama raspoređuje se unutar poduzeća prema različitim namjenama radi ostvarenja ciljeva razvoja poduzeća

Prema vrsti ulaganja, investicije se dijele na trajne (u materijalnu i nematerijalnu imovinu) i tekuće (sirovine, poluproizvodi, gotovi proizvodi i sl.) imovinu. Financiraju se iz vlastitih izvora (kapitala i rezervi) i vanjskih izvora (kredita, emisija vrijednosnih papira, drugih oblika dugoročnih obveza). Pravilo je da se tekućom kratkotrajnom imovinom ne financira trajna imovinu jer je povrat investicije obično ostvariv na dulji rok, i tako se ugrožava likvidnost i solventnost organizacije). Također treba predvidjeti i procijeniti stopu povrata investicije (profit / investirano), kao i „izdržljivost“ (kvalitetu) planiranog novčanog toka.

Pri vrednovanju potencijalnih ulaganja i donošenju odluka o njihovoj realizaciji važno je utvrditi razinu prioriteta ulaganja. Prioritet najviše razine dodjeljuje se ulaganjima nužnim za održavanje konkurentnosti (razvoj ljudskih potencijala, akvizicije potrebnih kompetencija i radnih kapaciteta, digitalizacija, informacije i informacijski sustavi). Prioritet srednje, operativne, razine dodjeljuje se materijalnim ulaganjima nužnim za optimizaciju tekućeg poslovanja, rentabilnost i likvidnost (nužne rekonstrukcije i oprema, modernizacija, nadogradnje, proširenja, …). Vodeći računa o mogućnostima (izvori financiranja, zaduženost i solventnost) i očekivanom, povratu na uloženo, uz ova dva prioriteta ostaje za definirati ulaganja nužna za realizaciju strateških namjera i dugoročnih ciljeva koji ne moraju biti vezani samo za povijesno poslovanje i aktualnu djelatnost (izgradnja novih objekata i nabavka nove opreme, akvizicije, pripajanja, strateška partnerstva, ulaganja u udjele ili vrijednosne papire).

Pri planiranju ulaganja neophodno je da inicijalna ideja o potrebi investiranja bude dobro sagledana glede mogućih i prihvatljivih rješenja, koristi i troškova, te da se pomno odaberu kriteriji i metoda za ocjenjivanje. Financijski plan, uz proračun prihoda i rashoda te financijskog rezultata mjerenog dinamičkim i statičkim metodama, treba sadržavati jasan plan potreba kapitala za financiranje poslovanja (osnovna i obrtna sredstva), plan načina i uvjeta pribavljanja kapitala, plan vezivanja i obrtanja obrtnih sredstava, te plan novčanog tijeka u ekonomskom vijeku investicije.

Pregled nekih važnijih podataka i pokazatelja koji je važno analizirati i predviđati u duljim vremenskim razdobljima pri donošenju odluka o CAPEX-u i upravljanju njihovom provedbom (pregled je napravljen na kumulativnim podacima poduzetnika RH, obveznika poreza na dobit)

U današnjim „modernim vremenima“, prilikom ocjene opravdanosti realizacije jednog investicionog projekta odnosno ulaganja potrebno je imati u vidu ne samo financijske efekte, nego što on donosi svim dionicima, što očekuju od njega, kako ga podupiru ili mu se opiru. Zbog svog kompleksnosti doprinosa i potencijalnih rizika jedan od primjerenih načina kako ih ocjenjivati tako se analiziraju i uzmu u obzir ukupni pozitivni i negativni efekti je CBA analiza. CBA analiza je metoda ekonomske analize kojom se uspoređuju i vrednuju sve prednosti i svi nedostaci nekog privrednog poduhvata ili projekta analizom troškova (cost) i koristi (benefit). Ovom analizom uz mjerenje direktnih financijsko komercijalnih efekata koji se mogu mjeriti i kvantitativno izraziti, mjere se i kvalitativni, indirektni i ponekad kvantitativni nemjerljivi efekti. Time se omogućava odlučivanje o izboru između različitih oblika korištenja resursa i različitih projekata, na osnovu utvrđivanja ukupnih doprinosa projekata.

Analognom provedbom analize troškova i koristi omogućuje se donošenje odluka s „više razine“, tako da se poslovni subjekti osim na kratkoročnu orijentaciju na prihode, dobit i novac, odrede i prema dugoročnijim i širim ciljevima i interesima. Analitičkim pristupom koji je temelj CBA analize  rješava se problema izbora, identifikacijom ciljeva i alternativa koje daju najveću korist za date troškove i ulaganja, ili koje daju zadatu korist za najmanje troškova ili vrijednosti ulaganja. Što je vrijednost ulaganja i li troška veća, to je CBA analiza pogodnija i potrebnija je za procjenu očekivanih rezultata. A time je važan i vrijedan menadžerski alat za dokazivanje stratezima i liderima, kako kratkoročno, tako i dugoročno (naročito), osigurati preduvjete za održiv rast i razvoj, konkurentnost i organizacijsku izvrsnost, odnosno efektivnost (raditi prave stvari) i efikasnost (raditi na pravi način).

Prednost ovakvog pristupa jest u tome što usmjerava na činjenice i širu sliku, tako da se donositelji odluka mogu i moraju oslanjati na intuiciju i hrabrost samo u razumnoj,  poslovno opravdanoj mjeri. Njena vodeća karakteristika, jeste sveobuhvatna ekonomska, a ne samo financijska efikasnost. Pomnim promatranjem ciljeva ne-ekonomskog karaktera pri odabiru područja ulaganja i razvoja, nabave i trošenja resursa, osigurati će sve relevantne informacije o “ukupnoj cijeni”, kao žrtvi ostvarivanja ekonomskog cilja.

Temelj CBA analize je uvažavanje činjenice da postoji razlika u doprinosu i efektima projekata kada se mjere pojedinačnim i financijskim u odnosu na ukupne društvene i ekonomske ciljeve. Iz toga proizlaze osnovna načela i principi:

• obuhvatiti i pažljivo promotriti sve koristi i troškove koji se odnose na sve dionike
• kao troškove uzeti u obzir i izgubljene koristi, a kao koristi i smanjenje troškova;
• sve koristi i troškove utvrditi, mjeriti i interpretirati financijski (novčano) i ne-financijski (ne-novčano)
• uvažiti (ne zanemariti) specifičnosti nesavršenih tržišta (ekonomski nerazvijene zemlje, brzorastuća tržišta, dugoročno negativna stanja niže razine prepoznatljivosti, …)
• kao jedan od „outputa“ optimizirati alokaciju ograničenih resursa.

Nakon utvrđivanja svih društvenih koristi i troškova koje jedan investicioni projekat donosi, potrebno je ove koristi i troškove vrednovati i izraziti u novčanom obliku. Dizajnira se odgovarajući sistem cijena koji omogućava prevođenje raznovrsnih efekata u standardne novčane izraze. Važno je napomenuti da za mjerenje efekata koje donosi projekat, CBA analiza koristi ispravljene tržišne cijene, koje se obično zovu obračunske cijene ili „cijene u sjeni“ (shadow prices), i najčešće se znatno razlikuju od tržišnih cijena.

Pri odlukama o investiranju, a u sklopu toga i financiranju, poslovni subjekti trebaju se voditi svojim realnim mogućnostima i dobro sagledanim prilikama i prijetnjama iz okruženja, tako da istovremeno osiguraju uvjete za uredno tekuće poslovanje i kontinuirano stvaraju preduvjete za dugoročan održiv rast i razvoj.

IZVORI FINANCIRANJA

Osnovni oblici dugoročnog financiranja:

• emisija obveznica
• krediti na obročnu otplatu
• leasing.

RIZIČNI KAPITAL

Rizični kapital za financiranje malih je kapital sa dugoročnim horizontom ulaganja. Investitori mijenjaju uložena sredstva i prihvaćeni rizik za udjel u poduzeću, rade na povećanju njegove vrijednosti i nakon određenog vremena izlaze prodajom udjela u vlasništvu za što veću moguću cijenu.

Ulaganje u rizični kapital dijeli se na neformalni i formalni rizični kapital.

• Pod neformalnim rizičnim kapitalom podrazumijevaju se poslovni anđeli, odnosno fizičke osobe koje svojim iskustvom, financijskim sredstvima i menadžerskim sposobnostima pomažu u razvoju i upravljanju malog ili srednjeg poduzeća.
• S druge strane, formalni oblici ulaganja podrazumijevaju fondove rizičnog kapitala: Venture Capital, Growth Capital, Leveraged buyout (LBO) ili Buyout, Hedge fondovi, Skupno financiranje (Crowdfounding)

POSLOVNI ANĐELI

• Anđeli čuvari su osobe koje su bile uspješne u istom sektoru kao što je i poduzeće u koje ulažu kao poslovni anđeli. Poduzeću pružaju sve potrebno znanje i iskustvo u njima već jako dobro poznatoj industriji.
• Operativni anđeli imaju iskustva i znanja u određenoj industriji ali radeći u velikom poduzećima, te im nedostaje iskustva u malim, tek osnovanim poduzećima.
• Anđeli poduzetnici imaju iskustva u poduzetničkom pothvatu ali u nekom drugom sektoru, različitom od onoga u koji ulažu. Anđeli poduzetnici su najaktivnija skupina poslovnih anđela. Oni investiraju najveće iznose koji dosežu 500.000,00 dolara. I oni sami nekada su bili uspješni poduzetnici, a sada investiranjem u poduzetničke pothvate traže raznolikost ulaganja i proširuju svoj portfelj ulaganja.
• Financijski anđeli investiraju isključivo radi povrata na uložena financijska sredstva.

Po nivou znanja, poslovni anđeli mogu biti profesionalci s iskustvom  – savjetodavci (ex bankari, ex menadžeri, revizori, konzultanti, pravnici …) ili entuzijasti (hobisti) ili mikro-menadžeri (preuzimaju upravljačku kontrolu).

• Venture Capital je kategorija rizičnog kapitala koja se odnosi na ulaganja u mlada poduzeća, za pokretanje i rani razvoj ili ekspanziju mladog poslovanja. Venture Capital se uobičajeno dijeli na potkategorije u odnosu na fazu razvoja društva, od kapitala za rani razvoj kojim se financira pokretanje poslovanja pa sve do kasnije faze i kapitala za rast koji se koristi za financiranje ekspanzije postojećeg poslovanja koji generira prihode, no još uvijek nije profitabilan ili ne generira potreban novčani tok za financiranje budućeg rasta društva.

• Growth Capital odnosi se na ulaganja u vlasničke vrijednosne papire, uglavnom manjinske udjele, u već zrelija društva koja traže kapital za širenje ili restrukturiranje poslovanja, za ulazak na nova tržišta ili za financiranje većih akvizicija bez promjena u kontroli nad tvrtkom.

• Leveraged buyout (LBO) ili Buyout odnosi se na strategiju ulaganja u vlasničke vrijednosne papire kao dijela transakcije u kojoj se aktivira drugo društvo, poslovna jedinica ili imovina od postojećih vlasnika tipično koristeći financijsku polugu. Društva koje sudjeluju u ovakvim transakcijama su tipično zrelije tvrtke koje generiraju dostatni operativni novčani tok.

• Hedge fondovi razlikuju se od tradicionalnih investicijskih fondova po svrsi investicije, povratu na imovinu, naknadama te zakonodavnom okviru. Dok tradicionalni investicijski fondovi imaju male povrate, pod velikim su nadzorom nadležnih institucija, a menadžeri imaju prilično pasivan stil ulaganja, kod hedge fondova: povrati su veliki, menadžeri preuzimaju veliki rizik, investicije su rizične i primjenjuje se poluga u velikoj mjeri

• Skupno financiranje (Crowdfounding) je relativno noviji fleksibilan model u financiranju malog i srednjeg poduzetništva. Dok je prikupljanje kapitala do sada bilo ograničeno na prikupljanje velikih iznosa od pojedinaca ili korporacija, putem skupnog financiranja u proces prikupljanja kapitala za poduzetnički pothvat i financiranje uključen je veliki broj zainteresiranih investitora koji sudjeluju sa malim iznosima. Temelji se na bliskoj suradnji investitora, posrednika i poduzetnika te se veliki naglasak stavlja na suradnju tih triju strana iz razloga što se uspješan rezultat ne može postići ako jedna od strana ne surađuje.