Svatko tko u poduzetništvu donosi odluke, upravlja određenim resursima ili procesima, da bi postupio ispravno, mora imati jasnu predodžbu o manje ili više skrivenim „tajnama“ koje se nalaze u financijskim izvješćima i računovodstvenim evidencijama. Radi se o znanju i vještinama iz područja (uglavnom) menadžerskog računovodstva, kojima se opisuju, mjere, analiziraju i izvještavaju ekonomske aktivnosti poduzetničke organizacije. Termini kao što su aktiva, pasiva, prihodi i rashodi, novčani tijek, likvidnost i zaduženost, aktivnost i rentabilnost, povrat na uloženo, su neki od ekonomskih termina koji se moraju razumjeti i pravilno koristiti u svim poslovnim funkcijama i procesima, i na svim organizacijskim razinama. U okviru Liderove kolumne Poslovna znanja, 20.08.2020., obradili smo temu menadžerskog računovodstva.

Svatko tko u poduzetništvu donosi odluke, upravlja određenim resursima ili procesima, da bi postupio ispravno, mora imati jasnu predodžbu o manje ili više skrivenim „tajnama“ koje se nalaze u financijskim izvješćima i računovodstvenim evidencijama. Radi se o znanju i vještinama iz područja (uglavnom) menadžerskog računovodstva, kojima se opisuju, mjere, analiziraju i izvještavaju ekonomske aktivnosti poduzetničke organizacije. Termini kao što su aktiva, pasiva, prihodi i rashodi, novčani tijek, likvidnost i zaduženost, aktivnost i rentabilnost, povrat na uloženo, su neki od ekonomskih termina koji se moraju razumjeti i pravilno koristiti u svim poslovnim funkcijama i procesima, i na svim organizacijskim razinama.

Menadžersko računovodstvo (Management Accounting) podrazumijeva prikupljanje i analizu informacija i podataka koje su od pomoći za donošenje odluka i upravljanje poslovnim procesima u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva. Menadžersko računovodstvo namijenjeno je da korisnici razumiju prošlost, kontroliraju sadašnjost i, najbitnije, planiraju budućnost. Zadatci su mu:

  • spoznavati što se, kako, kada i zašto događalo u poslovanju u prošlosti kako bi se mogla predvidjeti i planirati budućnost
  • definirati strateške namjere i strategiju poslovnog subjekta
  • planirati organizaciju, procese i rezultate poslovanja u dugoročnom, srednjoročnom i kratkoročnom razdoblju
  • nadzirati i analizirati odstupaju li i zašto aktivnosti i rezultati od plana i budžeta
  • procjenjivati ostvarenja na više razina (strateška, operativna i taktička)
  • mjeriti realizaciju preuzetnih odgovornosti
  • komunicirati ostvarenja
  • donositi odluke o promjenama, unaprjeđenjima i otklanjati smetnje
  • osigurati kvalitativna obilježja evidencija i izvješća: razumljivost, bitnost, pouzdanost, usporedivost.

 Temeljna financijska izvješća

 Račun dobiti i gubitka (RDG, Profit & Loss Statement P&L)

Svi dionici očekuju da poslovni subjekt u ekonomskom ciklusu posluje s dobiti kako bi se time stvorili što snažniji preduvjeti da ostvare svoje ciljeve i zadovolje svoje interese. RDG kroz razliku prihoda i rashoda, u apsolutnim vrijednostima i postocima, prikazuje (ne)rentabilnost poslovanja tijekom poslovnog razdoblja. Pojedinačno i ukupno prikazuje učinke koji proizlaze iz redovnih (poslovnih i financijskih) i izvanrednih aktivnosti poduzeća. Počiva na principu usklađivanja, koji navodi da se učinci mogu mjeriti isključivo ako su prihodi i rashodi nastali u istom promatranom periodu. Princip usklađivanja zahtijeva prepoznavanje troškova potrebnih za generiranje prihoda u istom periodu kada su prihodi i nastali. Na primjer, trošak stroja prepoznaje se kao rashod (amortizira se) tijekom svog ekonomskog života (kako se koristi u proizvodnji) i ne priznaje se kao rashod u trenutku nabave.

Za interne potrebe od izuzetne je važnosti znati što su stvarni prihodi i rashodi temeljne djelatnosti, a što je ostvareno iz izvanrednih aktivnosti i događaja (subvencije, restrukturiranja, prodaje imovine, štete). Također je važno, neovisno o tome što je zakonski dozvoljeno i koristi se za potrebe poreznih štitova i eksternog izvještavanja, realno procijeniti kako se vode zalihe, vrednuje imovina, obračunava amortizacija, troškovi proizvodnje, vrijednosna usklađenja i rezerviranja. To su  „naj-haj“ imovinske i troškovne pozicije koje pružaju prilike da se primjenom (zakonski dozvoljenog) kreativnog računovodstva „frizira“ financijski rezultat koji se iskazuje u računu dobiti i gubitka.

Bilanca (BS, Balance Sheeet)

 Bilanca prikazuje stanje, strukturu i odnose između ukupne imovine, ukupnih obveza i vlasničke glavnice. Imovina (dugotrajna i kratkotrajna), računovodstvenim se jezikom naziva „aktiva“. Može biti kupljena ili stvorena kroz redovno poslovanje poduzeća. Direktno je ili indirektno financirana od strane vlasnika, i/ili kreditora, i/ili vjerovnika. Izvori imovine nazivaju se „pasiva“ i sastoje se od obveza (dugoročnih i kratkoročnih) i vlastitog kapitala. U skladu s primjenom metode dvojnog knjigovodstva, imovina uvijek mora biti jednaka njezinim izvorima, to jest aktiva mora biti jednaka pasivi.

Bilanca stanja proizlazi iz filozofije i načela dvojnog knjigovodstva, genijalnog izuma iz hrvatskog uma (Benedikt Kotruljević) iz 15. stoljeća. Za one koji umišljaju da im „friziranje“ računa dobiti i gubitka može proći neopaženo, informacija da je onima koji to žele vidjeti (na žalost ima i onih koji često iz partikularnih interesa „žmire“, a ne bi smjeli) sve to vidljivo horizontalnom (trendovi) i vertikalnom (struktura) analizom strukture bilance, odnosa pozicija aktive i pasive, kojom je obuhvaćeno dulje vremensko razdoblje.

Izvještaj o novčanom toku (Cash Flow Statement, CF)

Educirani analitičari i menadžeri, svjesni mogućnosti kreativnog računovodstva, imaju pravilo čitanja financijskih izvještaja unazad, odnosno prioritet poklanjaju izvještaju o novčanom toku zatim bilanci stanja  a na posljednjem mjestu prolaze kroz račun dobiti i gubitka. Izvještaj o novčanom toku pomoću indirektne metode povezuje pozicije neto dobiti i amortizacije s apsolutnim promjenama bilančnih pozicija koje se grupiraju u tri glavne kategorije  novčanog toka i zbrojno rezultiraju vrijednošću apsolutne promjene iznosa novca na računu i blagajni:

  • Novčani tok iz operativnih (poslovnih) aktivnosti – operativni novčani tok (OCF)
  • Novčani tok iz investicijskih aktivnosti – investicijski novčani tok (ICF)
  • Novčani tok iz financijskih aktivnosti – financijski novčani tok (FCF)
  • Neto novčani tok (NCF)

Novčani tok iz operativnih (poslovnih) aktivnosti ili operativni novčani tok (OCF) prikazuje novčane učinke svih transakcija koje se ne mogu definirati kao investicijske ili financijske transakcije. U pravilu, novčani tok iz poslovnih aktivnosti prikazuje novčani tok koji rezultira iz aktivnosti koje stvaraju prihode poduzeća.

 Novčani tok iz investicijskih aktivnosti ili investicijski novčani tok (ICF) mjeri količinu novca koju poslovni subjekt investira u dugotrajnu imovinu odnosno mjeri količinu novca koji poslovni subjekt dezinvestira iz dugotrajne materijalne imovine. Negativan investicijski novčani tok (ICF) ukazuje da poslovni subjekt ulaže u dugotrajnu imovinu (npr. izgradnja novih postrojenja, akvizicije poslovnih udjela ostalih subjekata, nabava kapitalne opreme). Pozitivan investicijski novčani tok (ICF) indicira da poslovni subjekt likvidira odnosno prodaje dugotrajnu imovinu i vrijednosti (npr. unovčavanje dugoročnih vrijednosnih papira, prodaja poslovne jedinice ili poslovnih udjela, proizvodnih kapaciteta).

Novčani tok iz financijskih aktivnosti ili financijski novčani tok (FCF) mjeri količinu novca koji slijedi iz strukture kapitala poslovnog subjekta. Pozitivan financijski novčani tok (FCF) indicira da poslovni subjekt prikuplja novčana sredstva iz eksternih izvora (npr. realizacija kredita kod komercijalne banke, povećanje temeljnog kapitala, izdavanje dužničkih vrijednosnih papira kao što su obveznice i komercijalni zapisi, zajmovi od ostalih poslovnih subjekata). Negativan financijski novčani tok (FCF) ukazuje da poslovni subjekt vraća novčana sredstva eksternim izvorima financiranja (npr. isplata dividendi u novcu vlasnicima poslovnog subjekta, smanjenje temeljnog kapitala, otplata kredita komercijalnih banaka, otkup vlastitih poslovnih udjela, otplata zajmova poslovnim subjektima).

Neto novčani tok (NCF) je zbroj pozicija operativnog novčanog toka (OCF), investicijskog novčanog toka (ICF) i financijskog novčanog toka (FCF). Time se mjeri godišnja apsolutna promjenu novca na kunskim i deviznim računima i blagajni. Negativan neto novčani tok (NCF) ukazuje na apsolutni kumulativni odljev (smanjenje) novčanih sredstava dok pozitivni neto novčani tok (NCF) ukazuje na apsolutni kumulativni priljev (povećanje) novčanih sredstava.

Kontrolni mehanizam  izvješća o novčanom tijeku indirektnom metodom je jednakost neto novčanog toka s promjenom bilančne pozicije novca na računu i blagajni.

Analize financijskih pokazatelja

Financijski pokazatelji koriste za ocjenjivanje učinaka poduzeća kroz vrijeme i u usporedbi s ostalim (sličnim) poduzećima u djelatnosti, ili na  lokaciji, ili prema veličini, i slično. Omogućavaju profiliranje poduzeća, odnosno pružaju uvid u ekonomske karakteristike poduzeća, kompetitivne strategije te operativne, financijske i investicijske karakteristike poduzeća.

Šest kategorija  analiza financijskih pokazatelja mjere različite aspekte odnosa rizika i prinosa:

  • Pokazatelji likvidnosti – mjere i ocjenjuju adekvatnost pozicija kratkoročne imovine kao izvora koji su potrebni za namiru kratkoročnih obveza poduzeća.
  • Pokazatelji solventnosti – mjere i ocjenjuju strukturu pasive, odnosno vlastitih i eksternih izvora financiranja imovine poduzeća te ocjenjuje sposobnost poduzeća u namiri svih svojih obveza.
  • Pokazatelji profitabilnosti – mjere i ocjenjuju neto rezultat poduzeća u odnosu s ostvarenim prihodima i investiranom kapitalu.
  • Pokazatelji ekonomičnosti – mjere i ocjenjuju odnos prihoda i rashoda
  • Pokazatelji aktivnosti i produktivnosti – mjere i ocjenjuju ostvareni prihod i druge ekonomske koristi koji proizlaze iz korištenja imovine i drugih operativnih resursa (radno vrijeme, troškovi, …) poduzeća.
  • Pokazatelji investiranja – mjere i ocjenjuju uspješnost ulaganja, odnosno povrata na uloženo.

Navedene kategorije su u značajnoj mjeri međuovisne. Stoga analiza financijskih pokazatelja počiva na integraciji pokazatelja svih kategorija u jedni cjelinu. Pri određivanju optimalnih financijskih pokazatelja često je slučaj nepostojanja referentnih veličina, a izuzetno važno je izbjegavati univerzalnih referentnih vrijednosti. Treba pronalaziti grupe poduzeća čije je poslovanje (djelatnost, veličina, …) usporedivo s našim, tako da kumulativne vrijednosti financijskih pozicija i izvedenih pokazatelja odabrane grupe predstavljaju odgovarajuću referentnu vrijednost za usporedbu. Povijest uči da usporedbe s lošijima od sebe, ili s prosječnima, ne motiviraju i ne ukazuju pravilno na snage i slabosti naše organizacije.

Kada govorimo o financijskoj analitici kao podlozi za kreiranje strategije i planova, donošenje upravljačkih odluka na svim razinama, prevenciji i minimalizaciji rizika, te operativnom upravljanju procesima i resursima, važno je da pruža kvalitetne informacije o tome kako poduzeće:

  • Djeluje u skladu četiri temeljna načela ekonomike poduzetništva (trajnost i kontinuitet; stabilnost; racionalnost; likvidnost)
  • Zadovoljava „stakeholder koncept“: koncept održivog razvoja i odgovornog poslovanja kojim se sigurnost i stabilnost poslovanja u uvjetima kontinuiranih promjena osigurava izbalansiranim zadovoljavanjem interesima i korištenja potencijala svih dionika
  • Pravilno (agilno) upravlja intelektualnim kapitalom: njeguje i razvija kapital ljudi, kapital eksternih partnera, kapital inovacija i kapital procesa.

Imajući u vidu navedene funkcije financijske analitike, i uvažavajući aktualne rizike iz okruženja, istaknuti ćemo nekoliko manje „popularnih“ i korištenih pokazatelja čije vrijednosti i njihovi i trendovi u usporedbi s referentnim vrijednostima odabranih za usporedbu indiciraju kvalitetu koju treba njegovati ili probleme koje treba rješavati.

  • Prosječna mjesečna neto plaća po radniku

U shemi intelektualnog kapitala lako je razaznati izuzetno važnu poziciju ljudi. Zadovoljni, motivirani i kompetentni radnici su temelj izvrsnosti, tako da podatak o plaćama u usporedbi s drugima ima izuzetno vrijednost. Bez obzira na ostvareni profit, ako je taj kratkoročni probitak ostvaren uz niske troškove rada, rizik fluktuacije, niske produktivnosti i neefikasnosti procesa je velik.

  • Novčani ciklus

Novčani ciklus indicira koliko je vremena (dana) potrebno da ulaganja u zalihe i ostale ulazne resurse pretvori u novac na računu, odnosno koliko je dugo novac vezan u zalihama prije prodaje zaliha (ispostave izlaznog računa) i naplate potraživanja od kupaca, uz podmirene obveze dobavljačima.

Novčani ciklus = Dani vezivanja zaliha + dani vezivanja potraživanja od kupaca – dani vezivanja obveza prema dobavljačima.

Novčani ciklus može se promatrati kao izračun komercijalne (tržišne) učinkovitosti organizacije: koliko brzo i učinkovito društvo može nabaviti (kupiti), obraditi u proizvodnji (samo za proizvodna poduzeća),  prodati i naplatiti zalihe.

  • Financijska stabilnost 02    

Radi se o pokazatelju koji se naziva „zlatnim pravilom financiranja“. U odnosu na koeficijent financijske stabilnosti 01 kojim se mjeri u kojoj je mjeri dugotrajna imovine financirana iz dugoročnih izvora (vlastitog kapitala  i rezervi i dugoročnih obveza), pokazatelj s oznakom 02 je rigorozniji utoliko što indicira mogućnost da zalihe iz raznih razloga (recesija, nekurentnost, …) poprime osobine dugotrajne imovine (ne mogu se utržiti u kratkom roku) i da im je vrijednost iskazana u poslovnim knjigama upitna u odnosu na okolnosti na tržištu. Utoliko je i primjereniji za promatranje u aktualnim vremenima krize.

  • Udio prihoda od izvoza u prihodima od prodaje

I za kraj jednostavan za izračun a izuzetno važan pokazatelj za procjenu izvrsnosti i održivosti poslovanja hrvatskih poduzeća. Imajući na umu da je priča o održavanju potrošnje u Hrvatskoj kroz zadržavanje istih navika građana kao potrošača, u uvjetima kada se treba razvijati osjećaj smjernosti, skromnosti i odricanja promašena (sociološki i ekonomski opasna) priča, izvoz omogućuje da se kompenzira manjak potražnje i  prometa roba i usluga na domaćem tržištu. Izvoz je pravi dokaz održivosti i konkurentnosti pojedinog poduzeća, potvrđene u globalnom okruženju u srazu s najboljima. Što je postotak prihoda ostvaren na inozemnom tržištu veći, ostvaren u suradnji s većim brojem kupaca iz više zemalja, rizik neuspjeha se proporcionalno smanjuje.   

Sun Tzu je u Umijeću ratovanja krasno opisao što znači prikupljati i razumijevati informacije iz eksternog i internog okruženja:

  • Upoznaj protivnika i sebe pa u stotinu bitaka nećeš biti poražen.
  • Ne poznajući protivnika, a znajući vlastite snage imaš jednake šanse za poraz i pobjedu.
  • Pobjeđuj, dok je to jednostavno.
  • Otkrivaj mjesta gdje ćeš pobjeđivati s lakoćom. Nikada ne napadaj onoga kojeg  je nemoguće pobijediti.
  • Pojavi se tamo gdje se protivnici ne mogu pojaviti, kreni tamo gdje te najmanje očekuju. Tamo pođi na način koji te ne umara, tamo ćeš se odmoriti.
  • Možeš pobijediti tek onda kada poznaš protivnika i osobine okružja. Ako ne poznaš niti jedno od toga, bit ćeš poražen. Ako poznaš samo jedno, ne možeš biti uvjeren u pobjedu.

I zato, važno je prakticirati financijsku analitiku u skladu sa standardima struke i odlikama dobrih gospodara.


„Područja od posebnog interesa“

za primjenu nekih od „popularnijih“ postupaka iz domene kreativnog računovodstva kojima se utječe na financijski rezultat i strukturu bilance, ovisno o partikularnim ciljevima i interesima

  • Definiranje rokova i intenziteta korištenja dugotrajne imovine kojima se izračunavaju stope amortizacije, donošenje odluka o zastajanju obračuna zbog nekorištenja
  • Testiranje fer vrijednosti naknade za stjecanje imovine (Goodwill) i poštivanje maksimalnih stopa amortizacije prema HSFI (5 godina)
  • Vrednovanje internog rada pri pripremi i izradi dugotrajne (pogotovo nematerijalne) imovine: koliki je broj učesnika, stvarni troškovi rada i korištenja vlastitih materijalnih resursa koji se koriste.
  • Mjerenja odstupanja vrijednosti zaliha sirovina i roba te nedovršene proizvodnje u razdoblju skladištenja (skladištenje troškova, promjene cijena na tržištu po kojima se zalihe mogu utržiti ili nabaviti, istek rokova korištenja, rizici od šteta i nekvalitetnog uskladištenja i manipulacije, …)
  • Procjenjivanje naplativosti potraživanja od kupaca (jesu li neosigurana ili su osigurana s manje ili više kvalitetnim instrumentom, da li je kupac likvidan, da li su istekli rokovi plaćanja i o kojem se razdoblju radi, kakvim se informacijama raspolaže)
  • Utvrđivanja troškova rezerviranja za otpremnine, rizike, jamstvene rokove, restrukturiranja
  • Vremensko razgraničavanje prihoda i rashoda tako da odgovaraju zahtjevu realnog prikaza stanja odnosa prihoda i rashoda sa stvarnom gospodarskom koristi
  • Izvan-bilančno bilježenje tereta (jamstava, su-dužništva, …)

Kreativno i manipulativno računovodstvo

Kreativno računovodstvo definira se kao „domišljata upotreba računovodstvenih brojki“ u svrhu što realnijeg i objektivnijeg prikaza stvarnog financijskog položaja i rezultata poslovanja poduzetnika unutar računovodstvenog regulatornog okvira. Najznačajniji ciljevi zbog kojih se poseže za kreativnim računovodstvom su: održanje povjerenja investitora; ostvarenje prava na bonuse; priprema za preuzimanje ili obrana od neprijateljskoga preuzimanja; te odgađanje poreza na dobit za sljedeće razdoblje u svrhu očuvanja ili poboljšanja likvidnosti.

Na žalost, u praksi ono se često zloupotrebljava te je time preraslo u manipulativno računovodstvo. Pod manipulativnim računovodstvom podrazumijevaju se svi postupci kojima se namjerno prikazuju lažirani financijski izvještaji sa ciljem obmanjivanja javnosti. Manevarski prostor pronalazi se u računovodstvenim standardima koji su često nejasni i vrlo složeni, a procjene subjektivne.


Intelektualni kapital (Scania Value Scheme, Leif Edvinsson)

Intelektualni kapital čine ljudi, odnosi sa kupcima i korisnicima, interni procesi, inovacije, prepoznatljivost, kvalitetan razvoj proizvoda i organizacije. Radi se kratkoročno neopipljivim ili skrivenim faktorima, znanju, informacijama, intelektualnom vlasništvu, iskustvu, svime što se može iskoristiti u cilju stvaranja vrijednosti. To je ukupna moć kolektivnog uma koju je vrlo teško identificirati, a još teže efikasno iskoristiti.